Mandžukić želi Ligu prvaka: Sanjam krcati Bernabeu i sudar s Ronaldom!

Stigao je na razgovor s DVD-om u ruci, dobro raspoložen.

- Predsjednikova supruga Božica dala nam je fotografije s priprema u Antalyji. Ha, kratimo vrijeme slušanjem glazbe, druženjem, atmosfera u momčadi dugo nije bila bolja - kazao je Mario Mandžukić, junak našeg prijelaznog roka, koji na kraju nikamo nije otišao iz Maksimira.

Dugo se govorilo “Mandžukić je na izlaznim vratima”. Kako danas gledate na to i što je najviše utjecalo da ipak ostanete?

- Nije mi bilo lako, u svakom slučaju. Kao mlad čovjek i mlad igrač imao sam pravo razmišljati o još većem izazovu. To je normalno, meni nitko ne može zamjerati zbog toga. Došao sam u tu fazu. Htio sam nešto novo, to mi se vrtjelo po glavi. Ipak, malo su i novine previše napuhale sve skupa. Ako se sjećate, rekao sam da ne želim svim silama otići iz Dinama. Da sam razmišljao o transferu, jesam, ali ne imperativno.

No, onda je Dinamo kazao “NE”. Ni ponude nisu dosezale javno priželjkivanih 15 milijuna eura.

- U tom trenutku zaključio sam da neću izgubiti previše ako odigram u Maksimiru još jednu sezonu. Štoviše, da mogu samo dobiti. Jednako na stvar gledam i sada. Na kraju krajeva, ekipa me treba, trener je također izrazio želju da i dalje nosim modri dres, kao i cijela Uprava. To je na neki način presudilo. Neće mi biti teško, maksimalno sam motiviran, dajem što god mogu na treninzima, želim opet nešto napraviti s Dinamom. Sad imamo dobru priliku. Eto... A i zbog navijača. U više navrata su me presretali na ulici i govorili mi da ne idem još iz Dinama.

Slične savjete čuli ste i od nekih suigrača?

- Dobro, nisu me baš silili ili govorili “nemoj nikako ići”. Svatko od njih je sretan kad netko od nas nešto napravi. I ja zbog njih i oni zbog mene. Ovako, zadovoljni smo svi skupa. Osobno sada sam sretan i ne razmišljam ni o čemu drugom nego samo o Dinamu i utakmicama koje slijede. Dakle, ta priča je iza mene. Niti sekunde nisam požalio zbog takvog raspleta.

No, dio te sage je i kazna od 10.000 eura zbog izbjegavanja sklekova na Rogli.

- U biti, malo mi je ispalo bez veze da mi novinari broje koliko sam napravio sklekova. Kao prvo, to nije bilo toliko bitno. Ne opravdavam se, znam da nisam uradio što se tražilo, no uvijek se može dogoditi situacija poput ove. Recimo, trener kaže deset sklekova, a igrač ponekad napravi devet, a ponekad petnaest. Važno je samo da se vidi da se radi. To me je malo pogodilo. Međutim, kriv sam i dogovorio sam se s klubom da se taj iznos uplati za djevojčicu koja boluje od leukemije.

Recite sad iskreno - jeste li folirali kako biste natjerali klub na realizaciju transfera nakon što shvate da više ne mogu s vama izaći na kraj, kao što se moglo i pročitati u tisku?

- Čitao sam i povrijedilo me. Pogotovo tekst u kojem je pisalo da kopiram Ćorlukinu tehniku. Ponovno mi je došla ideja da prestanem davati izjave za novine. Što je previše, previše je. Novine su napravile dosta lošu sliku u javnosti o meni, što me jako boli. Nisam takav, svi koji me znaju svjesni su da tako nešto nikad ne bih radio. Smeta mi, ali što ću sad? Ne znam... Preboljet ću i to. Što da radim?

Pitanje je samo vremena kad ćete preko granice?

- Sada, ovoga ljeta, sigurno ne. Definitivno.



Pripremate se za start Lige prvaka. Je li Europska liga dovoljno dobra utjeha ili ovaj put može zadovoljiti samo elita?

- Normalno da je Liga prvaka nešto posebno. Sanjam o tome da zaigram svoju prvu utakmicu u skupini toga natjecanja. I suigrači jedva čekaju da počnu kvalifikacije, sve ćemo učiniti da uđemo u Ligu prvaka. E, to bi bio veliki uspjeh.

Kad već sanjate, gdje istrčavate u najljepšem snu?

- Na Santiago Bernabuu, u dresu Dinama protiv Reala. A s druge strane Cristiano Ronaldo, Kaka i društvo... Ali čim se uđe to su sve kvalitetni klubovi. S kim god da igramo, bilo bi super. No, to je još daleko. Na kraju, niti Europska liga nije loše natjecanje.

Onda bi bilo - Cristiano Ronaldo protiv Dinamovog Ronalda?

- Ma ne, ne gledam na to tako. Ja sam Mario Mandžukić, pustite to “hrvatski Ronaldo” i slične usporedbe.