Peruzović se vraća na velika vrata: Prvo Hajduk, pa reprezentacija!

Napomenuli su nam da Luka Peruzović ne voli duge priče, da odgovara kratko, gotovo nevoljko. Bila je to pogrešna procjena:

- Tu sam. Nema tajni, možemo o svemu! - oglasio se legendarni nogometaš i trener iz svoga doma u belgijskom gradu Waterloou.

Možemo i o povratku u Hajduk?

- Svakako. Nasmijao sam se kad sam u jednom hrvatskom dnevniku pročitao naslov “Priznajem, zvali su me s Poljuda!”. Što bih priznavao, nisam na sudu...

Nama je priznao s kim je razgovarao:

- S predsjednikom Matom Perošem. Čovjek mi je najiskrenije želio objasniti sve. Nastavak slijedi; polovinom srpnja u Split stižem na odmor, bit ću spreman za razradu teme.

Neki dan nam je u Dramlju vodeći dioničar Jako Andabak rekao da Peruzovića planiraju za glavnog menadžera, desnu ruku predsjednika Uprave (trebao bi to biti Tomislav Mamić), zasigurno i važnog asistenta predsjedniku Nadzornog odbora (trebao bi to biti upravo Andabak). Komentar?

- Ja se nikad nisam bavio politikom ni vodio klub. Ja sam samo trener. To ne isključuje neku drugu funkciju, ali, ponavljam, moramo sjesti i sve razraditi. Hajduk ide svojim putem, ja bih trebao pomoći. Drago mi je da me hoće, da im odgovara moj profil. Spreman sam na suradnju i na sve opcije, zato što nisam član nikakvog klana ili lobija. Jedino ne želim doći da bih nekoga maknuo. Ne! Ne namjeravam ugroziti ničiju poziciju, ničiji status.



S Perošem se, dakle, čuo, s Andabakom još nije, nije imao čast upoznati ni Keruma?

- Vidio sam gradonačelnikovu sliku na internetu tako da bih ga prepoznao. Mene neće prepoznati nitko; više nemam dugu kosu, posljednjih godinu dana ni brkove...

Luka razmišlja naglas:

- Jesu li stvari sazrele? Uvjeren sam da je prije stanovitog vremena Sergije Krešić nastupio s najboljim namjerama, ali je otišao poslije mjesec i pol! A posrijedi nije bezveznjak, on ne lupeta, on spada u institucije španjolske lige makar nije trenirao Barcelonu ili Real Madrid - dvadeset sezona vodio je ozbiljne klubove, nije se švercao, tamo ga cijene i vole. U Splitu je izgorio prije nego je izustio “Dobar dan!”. Bilo mi je tako krivo jer sjajan je lik, jedan od mojih omiljenih učitelja.

Peruzović je načas zastao pa podvukao:

- Ja to sebi ne mogu i ne smijem dopustiti, jednostavno nemam pravo na toliki luksuz! Stoga sam Perošu priopćio: “Nema problema, spreman sam se uključiti ukoliko sve definiramo.” Najvažnije je da je definiran klub.

Čini li mu se da jest?

- Hajduk danas sigurno funkcionira bolje nego lani u ovo vrijeme. Uspješno je preoblikovan, privatiziran. Račun više nije blokiran, što je vrlo bitno. No većinski vlasnik je Grad. Ja nisam ekonomist, još manje sam avanturist - ako se vratim, želim djelovati mirno i normalno, a ne da mi se šefovi i suradnici mijenjaju svakih pet dana!

Mijenjao je destinacije, prošao Belgijom, Francuskom, Turskom, Katarom, Saudijskom Arabijom, Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Sad je, eto, opet pred Hrvatskom!

- Išao sam svojim putem. Godine prolete. Nije da Hajduk ne intrigira, iako bi se meni najlakše bilo zaputiti u Perzijski zaljev ili u Afriku: doći, potpisati ugovor i raditi svoj posao. Ide li dobro, nastaviti. Ne ide li, rastati se i nikad se više s tim društvom ne moraš vidjeti. Međutim, Hajduk je nešto drugo.

Hajduk je očito nešto prvo!

- Hajduk ima perspektivu. Oprostite, ako u Europi nešto znači BATE Borisov iz Minska, zašto ne bi i dokazani hrvatski gigant, ima li novca!

Može li Hajduk ukinuti dominaciju Dinama?

- Previše se baca na taj rivalitet, koji prelazi granice sportskoga. A sve što je pretjerano nije dobro, postaje opsesija, bolest s obje strane, meni se to ne sviđa.

Na čemu će inzistirati kad se nađe s Andabakom i oligarhijom?

- Na preciznosti usuglašavanja i dosljednom držanju sporazuma. Nužno je shvatiti što tko hoće, kakav je plan, što tko radi, tko dovodi igrače, tko za što odgovara? Kreće novi ciklus s novom postavom na katu i na terenu, ne mogu ja tu upasti tek tako.



U finišu, Luka Peruzović je istaknuo:

- Presudno je da ljudi znaju što im treba, kakav stručnjak i čovjek. Ja nikad nigdje nisam bio kandidat; nogomet je ipak specifičan, različit od većine zanimanja. Ili me uzmu, ili ne uzmu, preglasavanje je suvišno. Ne volim gubiti! Ne radim od 1. siječnja 2009. Bavim se svim i ničim. Nemam imperativ uhljebljenja. Prema tome...

Prema tome, doima se da “brak” Hajduka i Peruzovića nikako nije nemoguća misija, naprotiv!