Hrvatski vaterpolisti konačno ipak dohvatili brončanu medalju na SP!

Imaju je! Barakude imaju medalju sa Svjetskog prvenstva. Samo smo to tražili. Jednu pobjedu, pravu u presudoj utakmici, jednu medalju. Dokazivanje snage, umijeća, vještine. To su iskazali.

Nije bila ljepotica, nije bila jednostavna utakmica, pa možda ni lijepa za gledanje, ali... Hoćete li se sjećati za mjesec dana kakva je utakmica bila? Hoće li to više biti bitno kada je jedino važno da se iz Rima Barakude ne vraćaju doma. Konačno je osvojena bronca, prva u našoj vaterpolskoj povijesti. I još nešto, prvi put smo na uzastopno na nekom velikom natjecanju osvojili medalje. Na dva posljednja SP - zlato i bronca!

Već i prije prvog plivanja za loptu, jedna loša. Antonijević na klupi, ukliještenje leđa udaljilo ga je s druge uzastopne utakmice u Rimu.

Kako su Barakude otvorile, odigrale prvu četvrtinu rezultatom iz te dionice možemo biti i prezadovoljni. Ruke drhtuljave, dodavanja pogrešna, bilo vremenski ili glede preciznosti. Azevedo je prvo sam izbacio Karača, pa potom doveo SAD u vodstvo 0:1. Slijedi jedno pogrešno dodavanje Boškovića, a potom i drugo, netočno, prebrzo za Hinića u trenucima napada s igračem više. Barač uspijeva poravnati iz daljine, ali Amerikanci potom odlaze na dva razlike (1:3). To što je važna obrambena karika suparnika, Jesse Smith već u 4. minuti imao dvije osobne pogreške, ne podiže akcije naših igrača. Dapače, Bošković ima šut 0-3, igrač više nam je 0-2, u napadu se igra vrlo statički, sporo, predvidljivo. Ne može se tako ni u ludilu do gola.

Krumpholz pogađa za 1:2 nakon sporog vraćanja iz napada pa SAD praktički imaju igrača više, a Alexander koristi igrača više (Obradović) za 1:3 u Pavićev kut. Njegov gol. Bošković je uspio ublažiti za prvu dionicu.

U drugoj četvrtini, jedini američki ljevak Varrellas pogađa za novi plus 2 (2:4). Uslijedila je kanonada o američkom golu, četiri puta je uzdrman okvir gola, u jednom napadu čak triput, ali nije to stvar sreće ili nesreće. Kada si moćan, kada si jak, onda lopta ulazi. Nepisano pravilo sporta. Ne možemo biti zadovoljni igrom. Porozna obrana, anemičan napad. Samo dva pogotka u 15 i pol minuta igre! To nije igra, to nisu brojke kojom se osvaja medalja na svjetskom prvenstvu. Pola minute prije kraja druge četvrtine Obradović pogađa iz peterca kojeg je zaradio Hinić (3:4).

Početak drugog poluvremena nakon Obradovićeve vratnice, kapetan Barač sa 7 metara pogađa za 4:4. No, hajde, počinjemo li utamicu iz početka? To bi bilo dobro. Polako, ali kako vrijeme odmiće u ovoj su se četvrtini neke stvari poćele okretati u pozitivnom smislu. Prvo, Pavić je proranio. Raširio je krila Jozo, zaustavio nekoliko vanjskih, bitnih šutova, pokrenuo momčad. Obrana se pokrenula, rasplivala, počela je blokirati, iskakati.Nakon Pavićeve obrane šuta Azevedu, uslijedila je kontra koju Bušlje manje od dvije minute prije kraja tree dkionice pretvara u gol za 5:4 i prvo hrvatsko vodstvo. Još 8 minuta do medalje, netko reće na tribini.

Početkom zadnje dionice Sith dobiva treće iskljućenje, mi igrača više za dva razlike, ali nema gola od Obradovića, pa kasnije ni od Sukna.

Powers s igračem više, na drugoj vratnici izjednačava (5:5), a ondamoda presudna 28. minuta. U toj minuti Hrvatska pstiže dva gola, Obradović s igračem više, a potom Burić spektakularno s dva metra za 7:5. Pogled na semafor - 04.06 do kraja. Ne, to ne možemo izgubiti. To ne može čak ni Hrvatska izgubiti!

Dat će Azevedo 56 sekundi do kraja, ali dat će i naš div s Kvarnera, čovjek i najave utakmice, Igor Hinić - 8:6 točno 27 sekundi do kraja.



Objavio: Ivan Fumić