Ex-izbornik Milković: Nisu igrači potrošeni, već nam je igra pročitana!

Tek nešto više od tri mjeseca ostalo je do SP-a u Hrvatskoj. Dvorane se završavaju, već danas se traže ulaznice za utakmice, a sve oči uprte su u svetinju, u - reprezentaciju. Jer ni odlična organizacija, ni fantastična publika neće biti velika utjeha ako izostane rezultat. Prije nekoliko dana izbornik Červar dao je popis od 28 imena na koje računa za kvalifikacije za EP, popis se vjerojatno neće znatno mijenjati ni za SP u Hrvatskoj. No, svakim danom javljaju se naše glavne zvijezde koje najavljuju kako ozlijeđene više nikad neće igrati, a ozljede ih ne štede i svakim danom ih je sve više...

Je li strah opravdan? Je li ova generacija uistinu istrošena?
- Po godinama sigurno nisu istrošeni, ali više nemaju tu svježinu. Mi smo samo s prvom postavom i eventualno jednom ili dvije izmjene najbolji na svijetu, ali budući da je sav fizički i psihološki teret svih ovih godina bio samo na prvih sedam, onda su oni istrošeni - započet će Josip Milković, čovjek koji je dvaput u karijeri vodio hrvatsku reprezentaciju.

Posljednjih godinu dana maknuo se od trenerske klupe, ali rukomet mu i dalje svakodnevno vrlo živo teče u krvi.
- Na žalost, mi nemamo širinu kako bi se malo oslobodili ti glavni igrači. Na nekim pozicijama se oni lakše zamijene, recimo, krilo lakše zamijeniš, ali vanjske već puno teže. Pogotovo zato što mi igrače koje bi ih mogli zamijeniti, nemamo. Npr.skok-šut kakav ima Blaženko Lacković nema nitko, to je jedinstveno. Na toj poziciji su Valčić i Vuković i činjenica je da je Valčić jedan pošteni vanjski, kojeg svaka momčad mora imati, ali nije tip koji će dati deset golova na utakmici i otvoriti još pet prilika. Vuković je možda opasniji za momčad, ali kada mu krene, onda to može biti dobro.

Problem ljevaka je i dalje nerješiv.
- Petar Metličić je sigurno najpotrošeniji budući da igra i u napadu i u obrani i to na poziciji na kojoj uvijek igra najopasniji suparnički igrač u napadu. No, ne mogu svi biti Petar Metličić, treba naći zamjenu, ali što je bitno, treba imati povjerenje u tog novog igrača.

Povjerenje u igrače s klupe je nešto što će Milković posebno naglasiti.
- Nije rješenje uvesti odjednom 3-4 tzv. rezervna igrača, oni se vremenom trebaju uvoditi po jedan, treba im dati malo povjerenja jer oni uđu u momčad, ali bez ikakvih prava. On onda zna da ne smije pogriješiti, jer ako pogriješi, odmah ide van, tako da neće niti probati ništa rješavati, već će davati onom najiskusnijem, kod nas najčešće Baliću, da on onda rješava stvar. To je ta nekakva hijerarhija u momčadi koja onda dolazi do izražaja. I zato je to povjerenje u igrače s klupe iznimno bitno.

Je li ova reprezentacija ponudila išta novo od prvog zlata 2003. u Portugalu?
- To je u stvari možda i glavni problem jer mi možda i nismo toliko istrošeni koliko smo prepoznatljivi, nismo donijeli ništa novo. Samo kada nam igra prva sedmorka i to kad su svi potpuno zdravi i spremni, onda možemo, ali taktički nismo ništa proširili. Mi smo valjda jedina reprezentacija koja još ne igra brzi centar! Tu se sad moram dotaknuti i OI i posumnjati u faktor pripreme budući da su svi tamo brže trčali od nas. Istina, imali smo i puno ozlijeđenih, ali sad, kad ti taj igrač ne može, a ti nemaš povjerenje u druge, tu se onda stvara problem.

Bojite li se za rezultat na SP u Hrvatskoj?
- Bilo bi jako loše da se naprave sve te dvorane, igraš doma pred takvom publikom, a nema rezultata. Neće biti lagano jer će sve ovisiti koliko budu zdravi. Malo kasnimo u nekim stvarima jer nemamo tih potrebnih zamjena, a svi ostali će sigurno doći spremni i motivirani. Prva postava će tu trpjeti, ali mislim da imamo prostora za napredak i oni igrači koji budu pozvani u 16, moraju dobiti adekvatnu minutažu jer će morati igrati, ovi neće izdržati.

Koliko na igrače može utjecati to što su čelni ljudi Saveza javno rekli da je sve osim zlata na SP neuspjeh?
- To ne može nitko reći jer to nije fer. Pritisak na igrače je prisutan i bez da se to kaže. Sigurno je da će oni dati sve od sebe i da oni više od svih žele to zlato, ali ne treba biti prepotentan. Recimo, da sad igramo 5 utakmica s Francuzima, dobili bismo jednu, ali tri vjerojatno ne bismo jer su oni trenutačno bolji. Sumnjam da će to biti kao što je bilo u Njemačkoj, koja je svojim autoritetom uspjela napraviti i pritisak na suce, bili su nošeni publikom, ali isto je činjenica da su oni tada odigrali iznad svojih mogućnosti.

Posljednje zlato osvojili smo prije 4 godine u Ateni, a i danas volimo reći kako smo najbolji na svijetu. Jesmo li to uistinu?
- Evo, statistika je egzaktna stvar i ako već četiri godine nemamo zlato, onda to sve govori. Sad imamo šansu kod nas na SP i bilo bi prekrasno da se sve posloži i da uspiju. No, ako ne nađemo dodatna rješenja, a glavni igrači nam ne budu svi zdravi, ne znam...

Lino Červar nedavno je izjavio kako je \\\\\\\'kritika igračima najnormalnija stvar i kako kritika smeta samo gubitnicima’. Po vašoj procjeni, podnosi li Červar dobro kritiku?
- Červar slabo podnosi kritiku, ali svaka kritika je dobronamjerna, a kad si na takvom mjestu ne možeš pobjeći od kritike. Pa i ja sam primao svakakve kritike, ali stalno se krećeš u tim trenerskim krugovima, stalno razgovaraš što si mogao više, što drukčije, ne razumijem što je tu tako strašno. Ja sam uvijek poslušao što drugi treneri misle, ako bih bio u pravu to sam argumentirao i objasnio, ako bih shvatio da nisam, razmislio bih o tome.

Postoji mišljenje kako Ivano Balić ima previše ovlasti u ovoj reprezentaciji i da on u stvari sve vodi. Slažete li se s tim?
- Činjenica je da Balić ima previše autoriteta u toj momčadi i njega svi slušaju. Da se ne bi krivo shvatilo, odlično je za trenera kad ima takvog igrača, produženu ruku na terenu, igrača kojeg onda zove i na tzv. umjetni time-out, kad ga nakratko izvuče van samo da bi mu dao savjet. Ali ako igrač o svemu odlučuje sam, onda to nije dobro jer se on ne može baviti i svojom igrom i svim ostalim. Uostalom, on puno puta u igri i ne vidi neke stvari koje se mogu vidjeti sa strane. A i ako taj igrač sve odlučuje, što će onda trener? Ta osovina je važna. Ali što se događa kad tom igraču ne ide, kad ima slab dan? Pa ne možemo mi zbog toga izgubiti, tu je trener koji ga onda mora promijeniti, dati