Ivano Balić: O odlasku iz Zagreba uopće ne razmišljam, a ni o mirovini

Nije lako napraviti intervju s Ivanom Balićem. Čak i kada mislite da će biti... Teško se otvara, a dojam je da toliko toga drži u sebi, jer jednostavno ne želi mijenjati sliku stvaranu godinama. Možda jednom ipak otvori srce, možda to bude prvi pravi rukometni bestseler. Uvijek je bio svoj, drukčiji od drugih i dojam nakon svega je da je tako ostalo i danas. Možda bi mu bilo lakše da se otvori i skine s leđa stvari koje ga pritišću. Teško će bilo koga razuvjeriti da nije tako, jer puno je pitanja oko njega proteklih dana.

Prvo je bilo hoće li doći, pa je bilo hoće li igrati kako smo navikli, pa je bilo pitanje je li zdrav, hoće li na operaciju, pa je bilo pitanje hoće li ozdraviti, pa hoće li igrati SP, pa hoće li ostati u Zagrebu, pa zašto ne igra dobro, pa je li joker ili nije... Puno je toga rečeno na sve te teme, no, odgovor je uglavnom bio šutnja. Ne bismo to nazvali zavjetom, već prije njegovom željom koja se treba poštovati, nakon svih ovih godina.
- Neću pričati o tim stvarima, neću i gotovo - to je bio njegov jedini odgovor na brojna pitanja i na sve te teme proteklih dana i mjeseci.

No, morali smo od nečega početi.
- Leđa su, fala Bogu, dobro. Nije idealno, ali svakim danom ide na bolje.

A forma, čini se baš i ne ide?
- Opet provocirate, ha, ha. Reći ću i zato da je bolje, da dajem sve od sebe koliko u ovom trenutku mogu. I mislim da stvarno izgleda sve bolje. Gledajte, lovio sam formu na SP i kroz igru i kroz fizičku spremu, sada sam u klubu koji ima svoje zahtjeve, a za sve ipak treba malo vremena. Ja nisam pesimist. Kad kažem da sam bio loš, bio sam, nije me sramota bilo to priznati u Pamploni svojevremeno, ali realno fali mi malo utakmica.

Kako se osjećate k’o joker?
- Neću komentirati.

Dobro, neki kažu da imate i pokoju kilu viška, da niste brzi kao nekad?
- Kilaža je fala Bogu uvijek ista, a neke stvari se trebaju vratiti tamo gdje su bile. Ta kičma vjerojatno više nikad neće biti kao prije, ali ja radim, jačam sve što treba i siguran sam da radim dobro i da na tom planu idem naprijed svakim danom.

Kažu mnogi da ih nervira vaše stalno popravljanje kose.
- Mene ne nervira, mislim da nije problem.

A nervoza?
- Ni to, nema nervoze.

Kada ćete se šišati?
- Kada osvojimo Ligu prvaka.

Postoje razmišljanja da dajete premalo za ono za što ste plaćeni i da odlazak nije nemoguća stvar. Pritišće li vas to?
- Nastojim ne razmišljati o tome, jer znam da želim dati sve od sebe, znam da ljudi to očekuju od mene i to je sve. A ako do toga dođe, onda ćemo vidjeti što i kako.

Uvjereni ste da ste blizu vrha Europe i nakon Chamberyja?
- Jesam, zašto ne.

Je li vam žao za zlato na SP?
- Previše mi je žao, imali smo sve, ali je valjda moralo biti tako.

Kažu da ste blizu mirovine, ne samo Metličić, nego i mnogi drugi?
- Mi smo samo dugo na sceni, pa se ljudima čini da smo već blizu mirovine. No, ja uopće ne mislim tako. Svaki od nas može igrati još puno i dati još puno. Pa ne može mi nitko reći da sa 29-30 godina ne bismo trebali igrati najbolji rukomet do sada.

Dokad mislite igrati?
- Nisam razmišljao o tome.


Dražen Pinević