'Tužni smo i razočarani, ali mora se i Kaubojima negdje vratiti, mora...'

Tuga, rezignacija, šok. Bile su emocije koje su se mogle iščitati s lica tisuća navijača na Trgu bana Jelačića, koji je jučer bio trg svih Hrvata. Zagreb, Zaton, Lukšić, Rijeka, Kutina, Vinkovci... samo su neki od gradova koji su jučer imali svoje predstavnike na središnjem zagrebačkom trgu, na koji je zlato došlo proslaviti više od 10.000 navijača. Glasno navijanje, bodrenje reprezentacije, nije smetala ni studen, a niti snijeg koji je neumorno padao. Svi smo očekivali zlato. Uoči početka, ali i za vrijeme dobrog dijela utakmice plebiscitarni zaključak je glasio:
- Hrvatska uzima zlato. Ne može nas nitko zaustaviti. Imamo bolju momčad i veće srce od Francuza...

No, na kraju su se morali zadovoljiti srebrom. Da nam je netko prije početka prvenstva ponudio srebro, vjerojatno bismo ga objeručke prihvatili. No, ipak je ostao gorak okus. Teško je bilo pronaći smislen odgovor.
- Nije propast svijeta. Treba čestitati našim dečkima na velikoj borbi u protekla dva tjedna, u kojima su nam priuštili toliko sreće i zadovoljstva. Ovo srebro za mene je poput zlata. Vratit će nam se negdje drugdje. Mora - rekao je jedan stariji gospodin.

Samo su rijetki uspijevali sakriti emocije. Razočaranje, ali i osjećaj nepravde izvirali su iz nekih.
- Tužan sam i strašno razočaran. Svaka čast našim momcima, no, zašto se uvijek nakon ovakvih utakmica svi moramo osjećati ovako pokislo.

Dobili smo još neka objašnjenja.
- Mi Hrvati smo prvaci svijeta u slavljenju pobjeda unaprijed. Moram priznati da sam se pribojavao ove utakmice, a na žalost, ispalo je po onoj staroj poslovici sa zecom, ražnjem i šumom. Svejedno, moram čestitati našima na ovoj velikoj medalji.

Dolazak srebrnih rukometaša na Trg bio je predviđen za 20.30, a u međuvremenu i dalje veliki broj publike, koji je ostao slaviti srebro zlatnog sjaja, zabavljali su izvođači na pozornici.

Do dolaska srebrnih rukometaša dobru atmosferu i raspoloženje održavali su splitski rekorder u štancanju navijačkih pjesama Nered, legendardni frontmen Prljavog kazališta Mladen Bodalec i mnogi drugi. A onda, malo prije 21.30 Trg je ponovo eruptirao. Specijalnim autobusom među mnoštvo stigli su ONI. Vjerojatno nitko od navijača koji je sa strepnjom pratio dvoboj s Francuzima nije napustio Trg, prije nego su se na pozornicu popeli igrači i stožer hrvatske reprezentacije.
- Nemojte biti tužni, dali smo sve od sebe. Ovo je noć za slavlje - kazao je kapetan Petar Metličić.

Pjesma je trajala i dalje, a na pozornicu se popeo i Marijan Ban i s rukometašima i tisućama ljudi zapjevao “Morsku vilu”, koja nam je na kraju ostala dužna onu posljednju želju. Proslava na Trgu bila je stvarno veličanstvena, baš onakva kakvu naši Kauboji ali i Zagreb i Hrvatska zaslužuju. Fešta na Trgu vratila je osmijeh na lica našim rukometašima, koji vjerojatno tek tada shvatili koliko veliku stvar su uistinu napravili i svi zajedno zapjevali i zaplesali.


Stjepko Gambiroža