Janica Kostelić: Sretna sam jer mogu živjeti točno onako kako želim

Tri godine su prošle i trebali smo se naviknuti. Ali iskreno, nije baš jednostavno. I sad, tri godine nakon njezine posljednje utrke, negdje u većini nas i dalje čuči isto pitanje - zar zbilja nećeš više?

Nema ga smisla naglas postavljati, naravno da nema, iako ima onih koji ne uspijevaju izdržati. I danas, tri godine kasnije, ima ih, i te koliko ih ima...

- Nisu, ljudi me nisu prestali ispitivati. Još uvijek ima bisera - smije se Janica Kostelić.

A kad je vidite, sve vam je jasno. Jednostavno je jasno i nemate nikakve potrebe postavljati pitanje na koje nam je ionako odavno odgovorila. Janica Kostelić je danas atraktivna mlada žena koja načinom na koji priča, načinom na koji se smije i više od svega mirom koji isijava, odaje osobu koja je zadovoljna sobom i životom koji živi.

Jeste li se ijednog trenutka uhvatili da dvojite je li bilo pravo vrijeme za odlazak? Ili si ostavili mogućnost - OK, odlučila sam tako, ali to ne znači da se ne mogu predomisliti?

- Ne, niti jednog trenutka nisam dvojila. Jednostavno to je bilo - gotovo je i to je to. Nisam niti sebi ostavila mogućnost promjene odluke, nešto kao 'bilo mi je drago, hvala ali doviđenja’. Neki kažu kako je moja odluka bila sebična, ali dođe trenutak u životu kad čovjek mora razmišljati o sebi i o onome što doista želi u životu.

Skijanje vam uopće ne nedostaje?

- Ne, jer uvijek se mogu ići skijati.

Ima li išta iz vremena kad ste bili skijašica što vam ipak fali?

- Fali mi taj osjećaj pripadanja ekipi, no, ja sam na neki način preko Ivice i dalje dio toga. Ne fale mi utrke. Kad se sjetim što sve moraš napraviti za samo jednu utrku, dođe mi samo 'o neeeee’. Kad si u tome ne doživljavaš to kao napor, ali sad kad gledam, sve je to užasno zahtjevno, pogotovo kad skijaš sve discipline kao što sam ja skijala.

Što posebno pamtite iz svoje karijere?

- Teško mi je nešto posebno izdvojiti, najbolja mi je cijela ta ekipa koja je radila sa mnom i kad nam je bilo teško, zapravo smo se dobro provodili i uživali u svemu tome. Cijela ta atmosfera mi je bila ugodna, zabavna i to mi je bilo najbolje. Dobro, i rezultati, ali najviše pamtim taj osjećaj uživanja u tome što radimo.

Ima li nešto za čime žalite? Neka neispunjena želja?

- Nikad ni za čim nisam žalila u životu, ni za dobrim ni za lošim. Za mene to i nema smisla, a osim toga, toliko dobrog mi se dogodilo.

I rečenica koja će sve reći.

- Niti jednu sekundu u svom životu ne bih mijenjala.

A kako danas izgledaju dani Janice Kostelić?

- Raznoliko. Ima svega i mene ima svugdje, u drugom dijelu sezone sam bila jako puno na utrkama Svjetskog kupa s Ivicom, putujem i s dečkom radi njegovog posla, a imam i svoj posao o kojem moram brinuti. Zapravo sam svaki tjedan negdje, ali kombiniram tako da sam nekoliko dana uvijek doma, kako bih držala u redu sve što je vezano za moj salon.

Jeste li skijanjem zaradili dovoljno da si osigurate cijeli život?

- U biti jesam, nije to za neki super-luksuzni život, ali za lagodni, ležerni život je dovoljno. Ali ja bih radije to što sam zaradila skijanjem, ostavila svojoj djeci. Gledajući kako i koliko većina ljudi u Hrvatskoj zarađuje, to što ja imam je super.

Sama je ponudila objašnjenje.

- Činjenica da sam ja do 25. godine zaradila dovoljno za cijeli život, a većina ljudi radi do 65 godine i opet nemaju dovoljno, sve govori. I onda netko kaže da je meni bilo teško!? Nije.

Ali nije vam bilo niti lagano. Nije se složila.

- Bez obzira na sve moje ozljede i težinu sportskog života, ja mogu biti prezadovoljna. Mogu sad cijeli život raditi što hoću i kad se usporedi moj život i život većine ljudi, moram biti zahvalna ne znam kome. Zapravo, znam kome, prvenstveno mami i tati što su mi to omogućili.